Odluka Ustavnog suda Crne Gore da ukine zabranu rada trgovina nedjeljom predstavlja jednu od najznačajnijih prekretnica u regionalnoj ekonomskoj politici posljednjih godina. Nakon gotovo pet godina rigidnog režima, tržište se vraća osnovnom principu – slobodi poslovanja uz poštivanje radnih prava.
Sud je zaključio da model uveden 2019. godine, iako zamišljen kao mjera zaštite radnika, u praksi nije dao ravnopravan tretman svim učesnicima na tržištu. Brojni izuzeci pretvorili su zakon u selektivnu zabranu, gdje su jedni trgovci mogli raditi i ostvarivati prihod, dok su drugi bili primorani na zatvaranje – bez jasnog ekonomskog ili pravnog opravdanja.
Ekonomija protiv administrativne zabrane
Ključni problem spornog zakona, prema ocjeni suda, bio je narušavanje tržišne konkurencije. Umjesto univerzalne zaštite zaposlenih, stvoren je sistem koji je favorizirao određene djelatnosti, a ostale gurao u gubitke. Poslodavci su upozoravali na pad prometa, smanjenje broja zaposlenih i prelijevanje potrošnje u druge sektore ili države – što se, prema ekonomskim pokazateljima, i dogodilo.
Ukidanjem zabrane, crnogorski trgovci ponovo dobijaju mogućnost da samostalno procjenjuju isplativost rada nedjeljom, dok se zaštita radnika prebacuje na kolektivne ugovore, zakone o radu i inspekcijski nadzor, umjesto na apsolutnu zabranu.
Poruka regionu, ne samo Podgorici
Iako se odluka formalno odnosi isključivo na Crnu Goru, njen odjek se već osjeća i van njenih granica. Posebno u Federaciji BiH, gdje je neradna nedjelja u trgovini već duže vrijeme predmet žestokih rasprava između sindikata, poslodavaca i vlasti.
Argumenti koje je crnogorski sud prihvatio – ograničavanje slobode preduzetništva i nejednak položaj tržišnih aktera – gotovo su identični onima koji se iznose i u domaćem kontekstu. Trgovci u FBiH upozoravaju na gubitak kupaca, jačanje sive ekonomije i migraciju potrošnje prema drugim entitetima i susjednim državama.
Hoće li se model u FBiH zadržati?
Za sada, neradna nedjelja u Federaciji BiH ostaje na snazi, ali crnogorski slučaj pokazuje da ovakav model nije imun na ustavne izazove. Ukoliko se pojave inicijative za preispitivanje zakonitosti ili ako politički pritisak ekonomske realnosti postane prevelik, pitanje je vremena kada će se ova tema ponovo naći na dnevnom redu.
Iskustvo Crne Gore šalje jasnu poruku: zaštita radnika i tržišna sloboda ne moraju biti suprotstavljeni pojmovi, ali rješenja koja zanemaruju ekonomske posljedice teško mogu dugoročno opstati.
Tržište pamti, sudovi presuđuju
Dok Podgorica ulazi u novu fazu regulacije trgovine, Sarajevo će morati pažljivo pratiti razvoj situacije. Jer kada sud jednom jasno poruči da selektivne zabrane nisu ustavno održive, to prestaje biti samo pravno pitanje – i postaje ozbiljan ekonomski signal.
